Sorry, your browser does not support JavaScript!
Žao nam je, ali vaš internet pregledač ne podržava JavaScript!
Sajt POMORAVAC i njegovi podsajtovi za sada neće biti ažurirani...
Prijem linkova, a takođe i kontakt formular, neće raditi...
Izbor

Zanimljive vesti

Severnokorejci ne znaju da je Džekson umro?
Severnokorejci ne znaju da je Džekson umro?
Najnovija (tajna) reportaža dvojice britanskih novinara donela je zaprepašćujuće vesti iz Pjongjanga: tamo još uvek ne znaju da je Majkl Džekson preminuo. Navodno, u Severnoj Koreji se plate i ne isplaćuju, već se dobijaju stanovi bez struje.
Dvojica novinara britanskog tabloida San, Aleks Pike i Simon Dons, predstavljajući se kao poslovni ljudi, provela su sedam dana u Severnoj Koreji i u reportaži o poseti ovoj zemlji pišu da u Pjongjangu ne znaju da je Majkl Džekson umro. U Severnu Koreju ušli su zahvaljujući tome što su vize dobili preko kontakta u Kini, pri čemu su naveli lažne poslovne adrese i napravili lažne imejlove. Oni pišu da su ih na severnokorejskoj granici dočekali vojnici, a potom su krenuli prema gradu Sinuijuu. Usput su videli šestospratnice duž obale reke, koje su iz susedne Kine izgledale veoma lepo, a izbliza, sve su bile bez prozora i prazne. Njihovu gradnju naredio je bivši lider Kim Džong-il kako bi u Kini imali utisak da se u Severnoj Koreji živi dobro, a kako navode novinari tabloida San, mnogi ljudi tu umiru od gladi. Uz reku u blizini granice su stražarska mesta u kojima su 24 sata dnevno vojnici. Oni imaju naređenje da pucaju na svakoga ko pokuša da pobegne u želji za boljim životom. Dolazak u grad Sinuiju, koji je manje od dva kilometra udaljen od Kine, za novinare je bio poput dolaska na drugu planetu. Grad je bio prljav i pust, bez naznaka da tu postoje trgovine ili restorani. Tu su sive vladine zgrade i smeđi stambeni blokovi, dok lokalni stanovnici na reverima nose znake s likovima bivih vođa, Kima Džong-ila i njegovog oca Kima Il-sunga, a hodaju polako i kruže ulicama. Niko se ne smeje. Dok je autobus, u kojem su bila dvojica novinara, prolazio kroz grad, mnogi su stajali i zurili u prozore autobusa. Dvojica novinara su zatim sela u voz iz četrdesetih godina prošlog veka i zaputila se ka 320 kilometara udaljenom Pjongjangu, za šta im je trebalo šest sati putovanja. Usput su videli ljude koji su radili u poljima dok im je voda bila do kolena. Mahali su im iz voza, ali im niko nije uzvratio. Na svom putu su zaključili da su u svakom malom gradu ili selu, bez obzira na njegovu veličinu, šareni mozaici Kima Il-sunga i Kima Džong-ila. Novinari su upozoreni da bi njihovi razgovori u sobama mogli biti prisluškivani, još pre nego što su stigli u hotel „Jangakdo". Zdanje od 47 spratova jedan je od dva hotela u Pjongjangu koje režim koristi za smeštaj turista. Oni posebno vole ovaj hotel, jer je na takvoj poziciji da nigde ne možete otići bez nadzora, a za svaki slučaj u blizini naoružani stražari, piše u reportaži. Kad su novinari stigli, bili su užasnuti prizorom u foajeu hotela, budući da je divovska kornjača tu plivala u malom akvarijumu. Hotel, izgrađen 1995, ima šest liftova, ali ni u jednom nema dugme za peti sprat, gde navodno živi osoblje. Međutim, ima onih koji su uvereni da su na petom spratu špijuni koji prisluškuju razgovore gostiju. Svaka soba ima televizor. Emisije na jednom kanalu ispunjene su prorežimskom propagandom, uključujući nekoliko sati snimaka novog čelnika Kima Džong-una. Hotelski bar je iznenađujuće dobar i u njemu je pivo poprilično povoljno. Osoblje je glatko odbilo napojnicu novinara, a umesto kusura dali su im žvakaće gume. U reportaži se još navodi da na sam pomen imena bivšeg lidera Kima Džong-ila, koji je umro u decembru prošle godine, mnogi ljudi u Severnoj Koreji briznu u plač od žalosti, a svakodnevno hiljade ljudi polaže cveće pred njegov ogromni bronzani kip. Uprkos očajnikoj borbi protiv „zlih" zapadnih običaja, restoran „mladih" u Pjongjangu nudi hamburger i picu. Iako osoblje tvrdi da su hamburgeri napravljeni po uzoru na one u „Mekdonaldsu", novinari tvrde da meso u njima nije govedina. Jedan od vodiča, nakon što su ga pitali nešto o Americi, stisnuo je šake i povikao „Dole Amerika". Sva tri vodiča su volela muziku „Bitlsa", ali je neverovatno da niko od njih nije čuo za Džona Lenona, Ringa Stara, Pola Makartnija i Džordža Harisona. Britanski novinari su preneli i kuriozitet da je zapadna zvezda za koju su čuli bio Majkl Džekson, ali su se šokirali vešću da je mrtav. Dok milioni Severnokorejaca gladuju i preživljavaju na pirinču i krompiru, putnici u glavnom gradu čekajući vozove gledaju u svetlucave pozlaćene predmete i predivne propagandne slike i murale. Metro u Pjongjangu, kako se tvrdi, ima dve linije i 17 stanica, ali se veruje da staje nakon tri stanice. Samo privilegovani članovi stranke mogu se voziti u zelenim i crvenim istočnonemačkim vozovima, od kojih su na mnogim još uvek grafiti na nemačkom. Kolaju i glasine da vlast, uz pomoć glumaca, puni stanice u metrou u vreme kada dolaze organizovane turističke grupe, jer obični građani ne mogu sebi priuštiti putovanje. Za većinu od 24 miliona stanovnika život je stalna borba. Niko u Severnoj Koreji ne isplaćuje platu. Radnici umesto toga dobijaju imovinu, gotovo uvek prazan stan, bez električne energije. Veći deo Pjongjanga uranja u mrak već u 23 sata, samo kipovi dvojice vođa konstantno svetle. Manje od jedan odsto Severnokorejaca ima automobil, tako da nema saobraćajnih gužvi. Ali, zato gradovima i selima patroliraju plavi kombiji s razglasima iz kojih se ori: „Radite još jače", svedoče novinari tabloida San.
Vest je preuzeta sa sajta: www.rts.rs
Admin:Žika ::: Jun 2012
Reklame

vesti , novosti , sportske vesti , filmske vesti , internet , novine , zanimljivosti , događaji , kompjuteri , tehnika
Najnovija (tajna) reportaža dvojice britanskih novinara donela je zaprepašćujuće vesti iz Pjongjanga: tamo još uvek ne znaju da je Majkl Džekson prem ...

чћшђж